»Za Janjevo i za sve Janjevce, gdje god da žive.« Tako je misnu nakanu trostrukoga slavlja održana u utorak 9. svibnja u župnoj crkvi sv. Nikole u Janjevu – najstarijemu ognjištu hrvatske dijaspore smještenu u Republici Kosovo – s pravom najavio predslavitelj, nadbiskup barski Rok Gjonlleshaj. Jer oko tisuću janjevačkih, ali i letničkih Hrvata koji su na proslavu 720. obljetnice prvoga spomena Janjeva hodočastili iz čitave Hrvatske – od Kistanja do Voćina – nije tek dupkom ispunilo crkvu omiljenoga im zaštitnika, nego i deseterostruko uvećalo broj od oko 120 hrvatskih vjernika koji ondje inače žive. Nije, doduše, tajna da je Janjevaca izvan Janjeva više nego u njemu; no tajna žilavosti njihova identiteta možda je upravo u revnosti s kojom se svojemu domu vraćaju osobito 9. svibnja – na blagdan Prijenosa moći sv. Nikole, ali i na dan posvete župne crkve obnovljene 1985., tek sedam godina prije njihova velikoga egzodusa u Hrvatsku. Stoga nije nimalo slučajno što je taj »sveti trokut« – duh Janjeva, duhovnost sv. Nikole i duša Crkve – bio i u središtu homilije mons. Gjonlleshaja.
Na slavlju koje je uz brojne vjernike okupilo i dvadesetak svećenika te desetak redovnica iz Hrvatske, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije, kao i vojne kapelane NATO-ove operacije KFOR, barski je nadbiskup, naime, prvo istaknuo tri razloga okupljanja: Isusa Krista, sv. Nikolu te Crkvu u Janjevu. »Janjevo ima dugu povijest. (…) Ta duga povijest za Janjevo i ove krajeve bila je teška povijest, mučna povijest, nemila povijest. (…) No unatoč tomu Janjevo je ipak opstalo, zahvaljujući vjernim pastirima koji su njime upravljali kroz cijelu povijest, a pogotovo zahvaljujući svojemu zaštitniku sv. Nikoli.« Vjerni – pa i sveti – pastiri Janjevu nisu dani slučajno, napomenuo je mons. Gjonlleshaj. »Janjevo karakteriziraju pobožnost i ljubav prema Katoličkoj Crkvi, obitelji koje su brojne i za koje se skupa brine, rad i požrtvovnost, podrška i briga za potrebite, te duhovna zvanja. (…) Kad ljudi žive s tolikom ljubavlju prema Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, Bog to zna i nagraditi. A koja je bolja nagrada Božja dana vama i nama nego blaženici kao što je bl. Serafin Kodić i sluga Božji Alojzije Palić?«
Božju je nagradu predslavitelj prepoznao i u dvojici biskupa Janjevaca, mostarsko-duvanjskom biskupu Petru Paliću i dubrovačkom biskupu Roku Glasnoviću, koji su sa slavlja morali izočiti zbog drugih obveza. No mons. Gjonlleshaj ujedno je upozorio da slavna duhovna prošlost nije poziv na samozadovoljnost, nego poticaj na molitvu za nove sluge vjerne Kristu. Primjer je takva sluge bio upravo – sv. Nikola.
Nadbiskup je nakon homilije janjevačkoj djeci i mladima podijelio sakramente prve pričesti i potvrde, a misno slavlje koje su pjesmom uzveličali združeni glasovi iseljenih i domaćih Hrvata zaključio je blagoslovom puka moćima sv. Nikole. Vjernici su nakon svete mise odali počast svečevim moćima i njegovu kipu dok je dvorište crkve svetoga biskupa hodočasnicima uz okrjepu ponudilo i prigodu za nesvakidašnje susrete. Misnomu su slavlju, naime, uz imame Janjeva i okolice prisustvovali i brojni vojnici NATO-a, a u ime hrvatskih i kosovskih državnih vlasti nazočili su mu – među ostalima – i ministar vanjskih poslova Gordan Grlić-Radman te kosovska ministrica vanjskih poslova i druga zamjenica premijera Donika Gërvalla-Schwarz.
Najavivši potporu Republike Hrvatske povratku Hrvata u Janjevo, ministar je u obraćanju nakon svete mise izrazio i potporu uvrštavanju spomena hrvatskoga naroda u Ustav Republike Kosovo, a ministrica je – uz želju za razvojem Janjeva kao turističkoga središta – izrazila i nadu »da će za kratko vrijeme Janjevo postati dobar primjer suživota različitih vjera i nacionalnosti«. Ipak, u kratkoću je toga vremena teško povjerovati zbog raznovrsnih pritisaka na malobrojne Hrvate na Kosovu. O tome svjedoči i nedavna nasilna albanizacija natpisa na spomeniku janjevačkim mučenicima Alojziju Paliću i Stjepanu Gečeviću u Zjumu, ni stotinu kilometara od Janjeva. Komentirajući taj incident za Glas Koncila, ministar Grlić-Radman istaknuo je da su hrvatske vlasti na to reagirale pozivanjem kosovskoga veleposlanika te razgovorima s kosovskim premijerom Kurtijem i ministricom vanjskih poslova. »Naravno da smo izrazili nezadovoljstvo falsificiranjem kulturne baštine i prepravljanjem onoga što je hrvatsko. Treba voditi računa o identitetima i ne prisvajati ono što je tuđe«, zaključio je ministar. Ima li za tu vještinu suživota bolje škole od one u dvorištu Nikoline crkve?
Cijeli članak: https://www.glas-koncila.hr/
